- Gradišče – Kopar
- Podpeč – Zanigrad – Hrastovlje
- Slum – Roč – Hum
- Draguć – Paz – Gradinje – Gologorica
- Pićan – Gračišće – Lindar
- Pazin – Beram
- Oprtalj – Čirkoti – Rakotule
- Vižinada – Božje polje – Labinci
- Višnjan – Bačva – Poreč
- Sv. Lovreč – Kloštar
- Šorići – Dvigrad – Kanfanar
- Žminj – Svetvinčenat
- Bale – Batvači – Fažana – Pomer
- Bičići – Barban – Prodol
- Jasenovik – Nova Vas – Vranja
- Plomin – Brseč – Lovran
Bale – Batvači – Fažana – Pomer
Batvači
Sv. Foška
U crkvi sv. Foške održava se veliko proštenje na svetičin blagdan 13. veljače. Ipak, tada je velika gužva, atmosferu crkve treba doživjeti u samoći. Gradi se na uglu jedne od centurija, dijelova antičke podjele obradive zemlje. Centurijacija je najbolje očuvana upravo na Vodnjanštini. Ovaj antički spomenik jednako je vrijedan kao obližnja Arena, Slavoluk Sergijevaca ili Augustov hram. Na ovom je području, osim gustoće arheoloških spomenika, najveća koncentracija kažuna, tradicionalnih istarskih suhozidnih građevina. U blizini Sv. Foške nalazi se jedino mjesto gdje su skupno izgrađena tri kažuna, zatim najstariji datirani kažun te kažun s najširim opsegom.
Zidna slika u Sv. Foški nastala je početkom 12. st. neposredno nakon izgradnje crkve. Tehnološki je zanimljiva jer nije freska već vrsta polutempere. Krist sjedi na prijestolju optočenom draguljima unutar mandorle duginih boja. Desnom rukom blagoslivlja na istočnjački način, a lijevom pridržava knjigu na koljenima. Na njoj skraćeno piše ego sum omnipotens deo (ja sam svemogući Bog). Mandorlu u nebo uzdižu četiri anđela, a pod njima šestorica apostola s čuđenjem gledaju Uzašašće. Scena je reducirana na šest apostola zbog zadanosti formata a da bi se sačuvala veličina likova te time i monumentalnost kompozicije. Pozadina je podijeljena na pet vodoravnih pojaseva. Na najdonjem se nalaze apostoli, a Krist tek svojim stopalima. Iznad njega je svjetliji, koji apostoli dodiruju samo svojim aureolama. Na ovom je dijelu bio zapisan tekst na latinskom, danas nečitljiv, a koji je vjerojatno bio literarni predložak temi. Na samom vrhu, iznad nebesa, široka je bordura pleternog ornamenta. Pod Uzašašćem su dvije ptice koje piju iz kaleža, simbol euharistije. U konhi apside ostaci su Sedes Sapientiae (Bogorodica na prijestolju s Kristom u krilu). Primjetna je krajnja stilizacija likova u geometrizirani ornament. Pripisuju se sjevernotalijanskoj radionici koja se služi predlošcima južnotalijanskog porijekla.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju
