- Gradišče – Kopar
- Podpeč – Zanigrad – Hrastovlje
- Slum – Roč – Hum
- Draguć – Paz – Gradinje – Gologorica
- Pićan – Gračišće – Lindar
- Pazin – Beram
- Oprtalj – Čirkoti – Rakotule
- Vižinada – Božje polje – Labinci
- Višnjan – Bačva – Poreč
- Sv. Lovreč – Kloštar
- Šorići – Dvigrad – Kanfanar
- Žminj – Svetvinčenat
- Bale – Batvači – Fažana – Pomer
- Bičići – Barban – Prodol
- Jasenovik – Nova Vas – Vranja
- Plomin – Brseč – Lovran
Bale – Batvači – Fažana – Pomer
Fažana
Sv. Kuzma i Damjan
Župna crkva sv. Kuzme i Damjana izdužena je gotička građevina zaključena poligonalnim svetištem. O njenom gotičkom postanju svjedoči i kameni inventar (portal i luneta na pročelju te kustodija u svetištu), kao i ostaci zidnih slika. Predromanička spolija koja spominje biskupa Firmina uzidana u pročelju upućuje na mogućnost postojanja starije crkve na ovome mjestu. Danas je u Istri tek šest crkava posvećenih sv. Kuzmi i Damjanu od kojih je fažanska jedna od najstarijih, uz to i župna.
Na južnom brodu crkve, uz gotički prozor, ostaci su narativne scene na kojoj se uočavaju likovi vojnika i dijelovi arhitektonske scenerije. Nad njom se nalazi bogata složena bordura s perspektivno prikazanim konzolama, koje su plastično oblikovane zasjenjenjem i zakošene u smjeru svetišta, koja nam ukazuje na to da je crkva prije barokne pregradnje krovišta bila niža. Očuvan je dopojasni prikaz lika u oklopu koji zamahuje buzdovanom. Od drugoga lika sačuvano je samo oružje nalik glefi ili helebardi. Najvjerojatnije je prikazano mučeništvo nekog sveca. I ova freska svojim ornamentalnim repertoarom upućuje na kontinentalno porijeklo.
U sakristiji je sačuvana zidna slika s prikazom Raspeća. S lijeve i desne strane prikaza nalaze se stojeći likovi sv. Kuzme i Damjana, dok su pod križem klečeći likovi sv. Marije Magdalene s lijeve i donatora s desne strane. Sačuvan je gotovo cijeli okvir slike sastavljen od jednostavnog dvopleta. Slika je u međuvremenu teško propala, tek su likovi Marije Magdalene i Damjana relativno dobro uščuvani. Iz potonjeg možemo iščitati sve morfološke karakteristike oblikovanja koje će nam pomoći u pripisivanju ovog djela. Odjeća koju nosi iz vremena je oslikavanja, 16. st. Obučen je u uske hlačice, kratku nošnju koja mu seže iznad koljena s uskim i oko vrata skopčanim ovratnikom, ogrnut plaštem, sa šeširom širokog oboda. Likovi su jakih anatomija, mišićavih i skladno oblikovanih ruku i nogu koje se ističu upravo zbog pripijene odjeće. Fizionomije svetaca su stilizirane, tipizirane, dok se na licu donatora ističu portretne karakteristike. U koloritu pretežu hladne plave i zelene te narančasto-crvene boje koje uz ljubičastu daju karakterističnu skalu boja, tipičnu paletu slikara Dominika kojeg smo uočili i na drugim lokalitetima u Istri. Najveće sličnosti uočavamo u prikazu sv. Nedjelje na sjevernom zidu crkve u Bačvi, koji posjeduje sve opisane slikarske karakteristike. Ova atribucija je zanimljiva i zato što se majstor Dominik u Višnjanu potpisao kao stanovnik Vodnjana („Dignano“). Sumnjalo se da je „Dignano“ istoimeno naselje u Furlaniji, međutim, sudeći po obimnoj produkciji ove radionice u Istri, priklanjamo se tezi da je Dominik ipak bio građanin istarskog Vodnjana.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju
