- Gradišče – Kopar
- Podpeč – Zanigrad – Hrastovlje
- Slum – Roč – Hum
- Draguć – Paz – Gradinje – Gologorica
- Pićan – Gračišće – Lindar
- Pazin – Beram
- Oprtalj – Čirkoti – Rakotule
- Vižinada – Božje polje – Labinci
- Višnjan – Bačva – Poreč
- Sv. Lovreč – Kloštar
- Šorići – Dvigrad – Kanfanar
- Žminj – Svetvinčenat
- Bale – Batvači – Fažana – Pomer
- Bičići – Barban – Prodol
- Jasenovik – Nova Vas – Vranja
- Plomin – Brseč – Lovran
Draguć – Paz – Gradinje – Gologorica
Draguć
Sv. Rok
Kapelu sv. Roka treba potražiti na suprotnom kraju naselja. Na putu prema njoj proći ćemo dugom središnjom ulicom u kojoj uvijek ima više mačaka nego ljudi. U središtu naselja glavni je gradski trg sa šternom, župna crkva, belveder i veža koja spaja nekoliko kuća i ostatke nekadašnjeg kaštela. Prolazeći kroz vežu koračamo najstarijim dijelom današnjeg Draguća.
Na kraju naselja je kapela sv. Roka, zaštitnika od kuge. U 15. i 16. st. uobičajena je pojava da se crkve posvećene ovome svecu grade na ulazu u naselje, kako bi ga zaštitile od kužnih bolesti. Ovoj temi posvećena je jedna od scena, na kojoj je gomila mrtvaca iz kojih vire strelice, simboli smrti od kuge. Unutar središnjeg polja na svetišnom zidu nalazi se sv. Rok s još dva sveca zaštitnika od sličnih bolesti: sv. Sebastijanom i Fabijanom. Ostali su prikazi standardne scene kristološkog ciklusa, četiri crkvena oca i drugi sveci. Iz ove uobičajene ikonografije ističe se Imago pietatis, prikaz „bolnog Krista“ nad ulazom. U središtu širokog sarkofaga Krist, gol do pojasa, prekriženih ruku i zatvorenih očiju, okružen je likovima četiri Marije i Ivana te dvama anđelima u molitvi u donjim uglovima prikaza. U pozadini su atributi Kristove muke: križ, koplje i štap sa spužvom. Najistaknutije mjesto među prizorima na ostalim zidovima pripada Poklonstvu kraljeva, koje se proteže gotovo cijelom dužinom sjevernog zida, a sastoji se od više scena spojenih u jednu: oproštaja od Heroda, susreta i sastanka kraljeva, njihova putovanja te poklonstva. Nad bojom dominira linija crteža. Usvojeni i prerađeni renesansni oblici stvorili su lutkaste figure likova, s punim, ispupčenim usnama, okruglim rumenim obrazima i pažljivo iscrtanim očima.
Freske su djelo domaćeg slikara Antona iz Padove, kako se nekad nazivalo selo blizu Kašćerge. O oslikavanju crkve svjedoči glagoljski natpis nad vratima iz 1529. godine. Osim slikara, spominju se dragućski župani i podžupani te tvorac natpisa, pop Andrija Prašić, tadašnji župnik Draguća. Opisane freske nisu jedino majstorovo djelo. Za crkvu sv. Jerolima u Humu naslikao je godine 1533. oltarni triptih koji je danas izložen u Dijecezanskom muzeju u Poreču, a prije godine 1534. dovršio je freske u crkvi sv. Roka u Oprtlju.
Zalazak sunca uz kapelu sv. Roka i rumene tonove u kojima se kupa brdoviti krajolik oko butoniškog jezera doista je poseban. Slikoviti krajolik i ambijent naselja privukli su brojne filmske ekipe kojima je Draguć poslužio kao nezamjenjiva scenografija. A posjetite li ga pak u lipnju, zasigurno će vas privući i razigrani zvuci gudača s međunarodnog susreta svirača bajsa.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju
