Gradišče – Kopar

Kopar

Majka Božja Karmelska

Osim brojnih graditelja, Kopar u srednjem vijeku pamti i svoje slikare. Poznata je slikarska obitelj Klerigin koja je generacijama udovoljavala potrebama svoje sredine za ukrašavanjem sakralnih prostora. Iz dokumenata nam je znan i slikar Petar iz Kopra te stoga začuđuje slaba očuvanost srednjovjekovnih fresaka.

Na prvu ćemo naići u rotondi Majke Božje Karmelske, nedaleko od katedralne crkve. S vrha njezine kupole, kao s nebeskog svoda, promatra nas monumentalni Krist na prijestolju. Sjedeći na dugi blagoslivlja nas desnicom, dok u ruci naslonjenoj na koljeno drži rastvorenu knjigu iz koje čitamo – ego sum lux mundi (ja sam svjetlost svijeta). Pozadina je erodirane zelenkasto-plave boje, prožeta zvjezdicama izblijedjelog pigmenta. Ako ju se zamisli u svom sjaju njezina nastanka, možda osjetimo kako nas prožima svjetlost Kristove poruke. Neki elementi oblikovanja Kristova lika upućuju nas na to da mu likovne uzore tražimo u krugu rimineškoga slikarstva 14. st. Osim ove, u luneti križnog hodnika nekadašnjeg franjevačkog samostana sačuvana je freska s tri dopojasne figure u kojima se uočavaju toskanski izvori. U sredini je prikazana Bogorodica s djetetom između dva sveca, najvjerojatnije svetih Ilije i Nazarija.

Iako se u obje spomenute koparske crkve u freskama očituju utjecaji sjevernotalijanskih radionica nevenecijanskog porijekla, najvjerojatnije je da su njihovi autori u Kopar došli preko Venecije. Osim njih, treba spomenuti i isprano i nečitljivo Raspeče s Bogorodicom i sv. Ivanom u kapeli sv. Tome.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju