- Gradišče – Kopar
- Podpeč – Zanigrad – Hrastovlje
- Slum – Roč – Hum
- Draguć – Paz – Gradinje – Gologorica
- Pićan – Gračišće – Lindar
- Pazin – Beram
- Oprtalj – Čirkoti – Rakotule
- Vižinada – Božje polje – Labinci
- Višnjan – Bačva – Poreč
- Sv. Lovreč – Kloštar
- Šorići – Dvigrad – Kanfanar
- Žminj – Svetvinčenat
- Bale – Batvači – Fažana – Pomer
- Bičići – Barban – Prodol
- Jasenovik – Nova Vas – Vranja
- Plomin – Brseč – Lovran
Pićan – Gračišće – Lindar
Gračišće
Sv. Marija na placu
Gračišće mami šarolikim događanjima: na fešti od maneštri možete se utrkivati na magarcima, potom prisustvovati susretu oldtajmera, smotri vina središnje Istre, uprizorenju živih jaslica, utrci brdskih biciklista Downhill te glazbenom festivalu Melodije Istre i Kvarnera. Naselje se nalazi na cesti koja spaja Pazin, upravno središte srednjovjekovne Pazinske knežije s Pićnom, središtem nekadašnje biskupije. U Gračišću su pićanski biskupi imali ljetnu rezidenciju. Jedan od najvažnijih urbanističkih spomenika Istre najviše ambijentalne vrijednosti nastaje gotovo u jednom mahu, tijekom 15. i 16. st., o čemu svjedoče brojne datirane stambene i sakralne građevine. Jedino sačuvano svjedočanstvo starijih razdoblja je raspelo koje se čuva u crkvi sv. Eufemije, remek-djelo romaničkog drvorezbarstva i jedno od pet sačuvanih romaničkih raspela u Istri. Gusto urbanističko tkivo zbijenih dvokatnica u ulične nizove najkarakterističnije je i najbolje očuvano u ulici pod Fumiju. U ovakvom urbanizmu najviše se ističu građevine fortifikacijskog karaktera među kojima se izdvaja sačuvana renesansna kula. Osim fortifikacijskih objekata na rubu naselja, u samom njegovom tkivu urbanistički akcenti su sakralni objekti. Glavni gradski trg, koji je oduvijek bio centar komunalnog života općine, obrubljuju dvije arhitektonski vrijedne građevine: palača Salomon u stilu venecijanske cvjetne gotike i sjevernjački koncipirana crkva sv. Antuna, kapela pićanskih biskupa.
U samom središtu trga kapela je sv. Marije, jedan od najzanimljivijih primjera istarske gotičke sakralne arhitekture. Epigrafski spomenik uzidan u desni gornji dio pročelja svjedoči da je gradnju crkve naručio mještanin Petar Beračić, posvetio ju 5. kolovoza 1425. pićanski biskup Grgur, porijeklom iz Koruške, a sagradio ju najvjerojatnije lokalni graditelj Dento. Crkva je u cijelosti satkana od pravilno i glatko obrađenih masivnih klesanaca gračaškog kamena sivca. Najniži red kamenih blokova strši izvan fasade poput klupčice oko crkve čime je postignuto da ona doista bude mjesto okupljanja i središte komunalnog života. Vijenac je naglašen debelim kamenim pločama na istaknutim, masivnim konzolama, a krov prekriven pokrovom od kamenih ploča – škrila. Ispred crkve je u 17. st. prigrađena lopica. Uz građevinu se nalazi kamena mjera za žito, važno pomagalo u trgovini i mjerenju davanja lokalnog stanovništva crkvi i feudalcima. Osim u Gračišću, ovakve kamenice sačuvane su u Pićnu, Gologorici i Barbanu.
Crkvenu unutrašnjost dovršavaju trojica slikara. Nisu oslikani svi zidovi već samo svetišni dio, što je uobičajena praksa u lokalnom srednjovjekovnom zidnom slikarstvu. Na najstarijoj neoslikanoj žbuci nalaze se posvetni križevi, grafit broda i natpis gotičkim, latinskim slovima na hrvatskom jeziku Stara baba Wchossa uparan u svježu žbuku. Na sjevernom zidu prema atributu ključa prepoznajemo sv. Petra pokraj još jednog apostola kojeg otkrivamo po knjizi. Nažalost, nisu im očuvane glave, ali oblikovanje draperije i ruku govori nam o kvalitetnom slikarstvu u tradiciji trečenta. Ostale scene radi drugi slikar. Poklonstvo kraljeva zauzima najveći dio istočnog zida. U arkadama podno njega niz je svetaca između kojih, pod prozorom, dva anđela pridržavaju Veronikin rubac. Ove gotičke freske slabo su istražene no po koloritu, ornamentici, detaljima lica i draperija najsličnije su zidnim slikama Sv. Antuna u Barbanu. Na južnom zidu u pripremnom crtežu skicirano je Navještenje. Prikaz Kristova polaganja u grob na luneti svetišnog zida povezan je s djelatnošću majstora Dominika iz Udina. Njegova je radionica osim Sv. Marije u Gračišću oslikala brojne druge istarske crkve te je stoga Dominik, uz lokalnog slikara Antuna iz Padove, najplodniji slikar 16. stoljeća. Susrest ćemo ga i u obližnjem Lindaru.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju
