- Gradišče – Kopar
- Podpeč – Zanigrad – Hrastovlje
- Slum – Roč – Hum
- Draguć – Paz – Gradinje – Gologorica
- Pićan – Gračišće – Lindar
- Pazin – Beram
- Oprtalj – Čirkoti – Rakotule
- Vižinada – Božje polje – Labinci
- Višnjan – Bačva – Poreč
- Sv. Lovreč – Kloštar
- Šorići – Dvigrad – Kanfanar
- Žminj – Svetvinčenat
- Bale – Batvači – Fažana – Pomer
- Bičići – Barban – Prodol
- Jasenovik – Nova Vas – Vranja
- Plomin – Brseč – Lovran
Žminj – Svetvinčenat
Žminj
Sv. Antun
Austrijski konzervator Anton Gnirs je crkvu sv. Antuna, koja je dotad služila kao skladište, od udovice Foške Peteh otkupio za 450 kruna novcem austrijskog nadvojvode i prestolonasljednika Franje Ferdinanda i u njegovo ime. No u zemljišnim knjigama i danas je kao vlasnik navedene građevine upisan Gnirs.
Crkva je sagrađena od pravilno uslojenih i pažljivo obrađenih klesanaca. Na južnom i zapadnom zidu sačuvane su gotičke tranzene. Kameni elementi prozorskog otvora na pročelju rekonstruirani su u restauratorskom zahvatu oko 1964. godine. Crkva je jedinstvene arhitektonske tipologije s upisanom apsidom nadsvođenom šiljastim svodom, kao i lađa crkve, koja je razvedena polukružno zaključenim nišama. O naručiteljima i graditelju crkve svjedoči natpis uzidan u pročelje iz 1381. godine. Imena Marina, Sladonicha i Teodora mogu se povezati s bratovštinom, vjerojatno istoimenoj titularu crkve, i prikazanoj na lijevom zidu apside, što svjedoči o ranoj ulozi bratovština kao naručitelja umjetnina u Istri. Na desnome zidu apside nalaze se tri grba. Lijevi i najočuvaniji pripada obitelji Devin, a desni je habsburški. Scena Krunjenja Bogorodice nalazi se u luneti apside. Ispod njega u naslikanim nišama pojavljuju se slijeva nadesno: sveti Antun opat, Petar, Pavao i još jedan svetac s mitrom, palijem i knjigom u desnoj ruci. Na svodu apside simboli su četvorice evanđelista koji su prikazani kao ljudske figure s glavama svojih zoomorfnih simbola. U niši južnoga zida nalazi se Poklonstvo kraljeva, a u nišama sjevernoga zida Uskrsnuće i Uzašašće Kristovo. Ikonografska zanimljivost za makabralnu tematiku prikaz je smrti, tj. kostura na zapadnome zidu. S desne strane zapadnoga zida ostatak je prikaza Krila Abrahamovog. Na trijumfalnom luku ostaci su Navještenja, a na svodu lađe na svakom zidu po dva registra sa sveukupno osam scena, koje su nažalost u jako lošem stanju. Prepoznaje se scena Raspeća. Tron na prikazu Krunjenja okružen je osmoricom muzicirajućih anđela koji sviraju psalterij, fidl, mandoru, portativ, lutnju i def. Ovo su najstariji prikazi glazbenih instrumenata u Istri. Lirski opisi anđela, elegantnih pokreta prstiju, klečeći u blago izvijenoj krivulji tijela, te svijetle, pastelne boje haljina i njihovi suptilni krojevi naslućuju leksik međunarodne gotike, izraz profinjene dvorske etikete. Opći dojam slikarija određuje njihov kolorit. Preteže tamnoplava, gotovo crna boja, kojom je slikar ispunio pozadine i zonu velarija. Iz te tame probijaju arhitektonska scenerija i likovi žutih, zelenih i crvenih tonova. Vještiji je slikar slikao Krunjenje i svece pod njime, a manje vješt sve ostale. Freske su povezivane uz mletačko likovno stvaranje, majstora koji se odgojio na dobrima mletačkih primitiva, predrenesansnih slikara, u klimi koju uvjetuje umjetnost Lorenza Veneziana, Catarina i Donata. Recentna istraživanja uočila su mogući utjecaj sienskog slikarstva što preko Venecije dolazi u istarsku provinciju.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju
