Žminj – Svetvinčenat

Svetvinčenat

Sv. Vincent

Svetvinčenat je, iako u neposrednoj okolici Pule, u srednjem vijeku potpadao pod porečku biskupiju. Na tom je mjestu nekada stajao samostan benediktinaca. Poznati papa Aleksandar III. potvrđuje 1178. godine porečkom biskupu crkvu sv. Vincenta cum cappelis suis. Savičenta se spominje i u najpoznatijem istarskom dokumentu, Istarskom razvodu, odnosno župan opatije svetoga Vincenta, što svjedoči o tome da se oko samostana razvilo srednjovjekovno naselje. Od 1209., kada postaje posjed istarskog markgrofa, prelazi iz ruke u ruku da bi konačno u cijelosti postao vlasništvo venecijanske obitelji Morosini 1523. Pod njima naselje poprima konačan izgled, s jednim od najljepših i najskladnijih renesansnih trgova.

Od samostana koji je prestao postojati godine 1314. sačuvala se samo crkva sv. Vincenta. Njena je posebnost arhitektonska raščlamba jednobrodnog prostora s tri upisane apside. Od tri sloja fresaka najstariji se mjestimice nazire u ispranim tragovima boje. Drugi, najobimniji sloj, izveo je majstor Ognobenus iz Trevisa krajem 13. st. koji se potpisao pod prozorom južne apside. Treći sloj fresaka iz druge polovice 14. st. srednjovjekovna je obnova slike apostola i fragmentarna oltarna zidna slika na sjevernom zidu s likom svetice i donatorom. Ognobenus na bočnim zidovima oslikava mučeništvo sv. Vincenta i sv. Valerija te prizore iz Kristova života. U apsidama je prikazano Krštenje Kristovo, Maiestas Domini i Maiestas Virginis. Na proširenom trijumfalnom luku zajedno se nalaze Navještenje i žrtva Kainova i Abelova. Ikonografski je zanimljiv i najstariji Kalendar s alegorijskim prikazima mjeseci. Freske su teško čitljive zbog velike količine vlage koja ih prožima. No možda nas baš zbog svog stanja očaravaju patinom starine i mističnošću koju postižu.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju