Page 90 - reVITAS_KULTiPRIR_HR-SLO

kao i boljun , Lupoglav je smješten na od davnina va-žnim prometnicama, ali i strateškom položaju zbog kojega je bio važan. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti, a u sre-dnjem se vijeku razvio kaštel na litici iznad sela Gorenja Vas. Osim njega, pripadalo mu je i seosko naselje Dolenja Vas. U 11. st. bavarski ga knez daruje akvilejskom patrijarhu za-jedno s okolnom Lupoglavskom gospoštijom. Posjedom je upravljalo nekoliko vazalnih feudalnih obitelji, kasnije je postao dijelom Pazinske knežije. U 17. st. pripadao je obitelj Brigido koja gradi novi utvrđeni ladanjski kompleks podno staroga kaštela, na cesti između Vranje i Roča.

kaštel je potpuno očuvana središnja stambena dvokatnica s prizemljem gospodarske namjene. Dvorac je utvrđen zidi-nama sa stražarskim ophodom, puškarnicama i četvrtastim kulama. Uz vanjsku stranu istočnih zidina prizidana je staja koja je u 20. st. preuređena za stanovanje. Današnje naselje razvilo se oko kaštela u 19. i 20. st., osobito nakon izgradnje željezničke pruge.

Tako kot boljun se tudi Lupoglav od nekdaj nahaja na pomembnih prometnicah in tudi na strateškem položaju, zaradi katerega je bil pomemben. Področje je bilo naseljeno v prazgodovini, v srednjem veku pa se je razvil srednjeveški grad na skali nad vasjo Gorenja Vas. Razen te mu je pripadalo vaško naselje Dolenja Vas. V 11. stoletju ga je bavarski knez podaril oglejskemu patriarhu skupaj z okoliško lupoglavsko gosposko. Posest je upravljalo nekoliko vazalnih fevdalnih družin, kasneje pa je postala del Pazinske kneževine. V 17. sto-letju je pripadla družini Brigido, ki je zgradila nov podeželski kompleks pod vznožjem starega gradu, na cesti med Vranjo in Ročem.

Grad je popolnoma ohranjena osrednja stanovanjska dvo-nadstropna stavba z gospodarskim pritličjem. Dvorec je utrjen z obzidjem s stražarskim obhodom, strelnimi linami in kvadratnimi stolpi. Ob zunanji strani vzhodnega obzidja se nahaja hlev, ki je bil v 20. stoletju preurejen v stanovanja. Današnje naselje se je razvilo okoli gradu v 19. in 20. stoletju, posebej po izgradnji železniške proge.

u gradinskomnaselju na ovome su mjestu još u 2. tisućljeću pr. krista živjeli Liburni, drevni moreplovci i gusari. Dolazak Rimljana donosi bitke za prevlast te se život seli u Plominski zaljev. Zbog važnosti Plomina, tadašnje Flanone, cijeli kvarner dobiva ime Sinus Flanaticus. Tadašnje stanovništvo, kao i ostatak Istre, pod rimskim utjecajem prihvaća i vjerovanje u njihova božanstva pa iz tog vremena datira reljef poganskog boga Silvana, zaštitni-ka fore i faune, danas smješten na crkvi Sv. jurja.

Nakon pada Rima Plominom vladaju Istočni Goti, Bizant i potom Lango-bardi. U srednjem vijeku stanovnici se radi sigurnosti ponovno naseljavaju na mjestu pretpovijesne gradine i današnjeg Plomina. Dolaskom Franaka u 8. st. uvodi se feudalizam; Istru trajno naseljavaju Hrvati. Od 13. st. Plomin je pod vlašću Akvilejskog patrijarhata, a od 15. st. Mletačke Republike. Tada postaje najizloženija mletačka utvrda na istočnoj obali Istre i mjesto brojnih sukoba, teško stradavši krajem 16. st. pod naletom uskoka. Nakon pada Ve-necije u 18. st. Plomin je francuski, potom i austrijski. Prvi svjetski rat donosi talijansku okupaciju te za Drugog svjetskog rata i onu njemačkih vojnika. Burna povijest iščitava se u starome gradu: tu su ostaci bedema i utvrda iz 12. do 14. st. i kasnije od 16. do 17. st. te mnoge građevine s očuvanim renesan-snim i baroknimobilježjima, gradskom ložomte idiličnimuličicama. Crkvica sv. jurja Starog je iz 11. st., s kasnoantičkimreljefomboga Silvana i glagoljičkim spomenikom– Plominskimnatpisom. Uz nju je očuvan i romanički zvonik. Župna crkva Blažene Djevice Marije je iz 15. st., s gotičkim raspelom, ka-menom kustodijom s glagoljičkim natpisom, drvenim kipovima svetaca te oltarom iz 17. st.

Lupoglav

OTISAk vRemenA

88