Page 65 - reVITAS_KULTiPRIR_HR-SLO

poseban je to grad. Nije bio spaljen, nije porušen ratom. jednostavno je umro – ostavši bez stanovnika. Nalazio se nedaleko od kanfanara, iznad Limske drage, i imao je nadmoćan položaj na srednjovjekovnim putovima. Njegovo postojanje zadire još u prapovijest, kao dio nekadašnje gradine u sastavu je rimske provincije, na granici između pulskog i porečkog agera. I sam njegov naziv govori da su se ovdje prvotno nalazila dva grada. Današnje su ruševine ostaci sjevernijeg grada Moncastella, dok je drugi, Parentin, napušten u 10. st., propao i razrušen.

Prema ostacima može se zaključiti da je grad bio razvijen i bogat. kasnije su što barbari, što bolesti potaknuli njegovo napuštanje. Ratovao je s Đenovljanima, bio pod Mlečani-ma, napadan od uskoka, ali je uvijek ostao neosvojiv. U 17. st., budući da Istrom haraju malarija i kuga, stanovnici zauvijek napuštaju grad.

Od njega su danas ostala gradska vrata, dva prstena gradskih zidina, nekoliko obram-benih kula te segmenti kuća koje su činile Dvigrad. Najbolje su sačuvani župni dvor i zgrada gradske straže u blizini glavnog ulaza, a svakako treba izdvojiti i ostatke crkve sv. Sofje na glavnoj uzvisini Dvigrada. Nastala je u 11. st. na ruševinama starije pre-dromaničke crkve. Na propovjedaonici iz 15. st., koja se danas nalazi u župnoj crkvi u kanfanaru, sačuvan je reljef s likom sv. Sofje kako drži dva grada. Ispod gradskih zidi-na je crkva sv. Marije od Lakuća iz 15. st., oslikana freskama.

To mesto je posebno. Ni bilo požgano, ni ga razdejala vojna. enostavno je umrlo – ker je ostalo brez prebivalcev. Nahajalo se je nedaleč od kanfanarja nad Limsko drago in imelo premoč na srednjeveških poteh. Njegov obstoj sega v prazgodovino, ko je bil del nekdanjega gradišča v sestavu rimske province, na meji puljskega in poreškega agerja. Tudi njegovo ime govori, da sta tu prvotno obstajali dve mesti. Današnje ruše-vine so ostanki severnega mesta Moncastella, medtem ko je drugi, Parentin, zapuščen v 10. stoletju, propadel in porušen.

Po ostankih je mogoče ugotoviti, da je bilo mesto razvito in bogato. kasneje so barbari in različne bolezni spodbudili zapuščanje Dvigrada. Vojskoval se je z Genovljani, bil pod Benetkami, napadli so ga uskoki, vedno pa je ostal neosvojljiv. ker so v 17. stoletju po Istri razsajali malarija in kuga, so prebivalci za vedno zapustili mesto.

Od njega so danes ostala mestna vrata, dva obroča mestnega obzidja, nekaj obramb-nih stolpov ter segmenti hiš, ki so tvorile Dvigrad. Najbolje sta se ohranila župnišče in poslopje mestne straže v bližini glavnega vhoda, vsekakor pa je treba omeniti ostanke cerkve sv. Sofje na glavni vzpetini Dvigrada. Nastala je v 11. stoletju na ruševinah starej-še predromanske cerkve. Na prižnici iz 15. stoletja, ki se danes nahaja v župnijski cerkvi v kanfanarju, je ohranjen relief s podobo sv. Sofje, ki drži dvi mesti. Pod mestnim obzid-jem je cerkev sv. Marije od Lakuća iz 15. stoletja, ki je poslikana s freskami.

Dvigrad

63

OdTIS čASA