Istarske toplice - Motovunska šuma - Višnjan

Motovunska šuma

Šuma u dolini Mirne prava je današnja rijetkost. Prvotno je obuhvaćala oko 1.300 hektara da bi joj kasnije dio zauzela akumulacija pitke vode Botonega tako da se danas prostire na 800 hektara, proglašenih specijalnim rezervatom šumske vegetacije.
Istina, takvih je šuma na Mediteranu bilo više, ali su uglavnom krčene i pretvorene u poljoprivredne površine. Motovunska šuma je posljednja sačuvana vrsta nizinske mediteranske autohtone šume lužnjaka, poljskog jasena i brijesta. U mletačko doba bila je zaštićena strogim odredbama o šumskom rodu. Kasnije, za Austro-Ugarske Monarhije, ona je rezervat za opskrbu brodogradnje  pa su je zbog toga zvali i biserom mornarice. Još je Venecija dala iskopati velike odvodne kanale, ali se nisu održavali. Šuma je devastirana u vrijeme francuske uprave kada je posječena četvrtina njenog donjeg dijela, a kanali su potpuno zapušteni. Kasnije je Austrija ukinula mornaričku rezervat-šumu, nastavljena je devastacija sječom, ali se šuma i sušila zbog neodržavanja kanalne mreže. Tek se u 19. st. ponovno obnavljaju kanali i regulira odvodnja viška vode.
O bogatstvu šume i njenu iskorištavanju ispričane su mnoge priče i legende. Nije im mogao odoljeti ni književnik Vladimir Nazor, napisavši svog Velog Jožu.

Motovunska šuma je u posljednjih pedeset godina doživjela značajne promjene. Uslijed bolesti gotovo je nestao brijest, a primijećeno je sušenje hrasta i poljskog jasena nakon izgradnje nove ceste, reguliranja korita Mirne i izgradnje umjetnog jezera Botonega. Stagniranjem površinskih voda koje ne mogu otjecati stvara se močvarno tlo, no, na sreću, sudbina šume danas je u stručnim rukama. Ona je najpoznatije stanište tartufa, skupocjene podzemne gljive. Najcjenjeniji je bijeli tartuf koji je ovdje zahvaljujući specifičnim klimatskim uvjetima jedinstvenoga okusa i izuzetne arome.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju