Kanfanar - Bale - Palud - Vodnjan - Brijuni - Fažana

Vodnjan

Fragmenti života na ovom području vidljivi su još od prapovijesti: na brdašcu Castelliere ponad Vodnjana ostaci su bedema, pretpovijesne gradine.
Kad su Rimljani osvojili Istru 177. godine pr. Krista najzaslužnijim su vojnicima dijelili zemlju. Područje Vodnjana dobio je vojnik po kojem je mjesto nazvano Attinianum. Tada već postoji kaštel, utvrđen i strateški važan objekt, s visokim, masivnim zidinama, tornjem za promatranje, pokretnim mostom. Tlocrt nekadašnje cisterne i kaštela na glavnom su današnjem trgu označeni bijelim kamenim pločama.

Grad je u unutrašnjosti povijesne jezgre očuvao poseban srednjovjekovni izgled s vežama i uskim uličicama, koje nepravilno vijugaju među kućama i pročeljima od obrađenog kamena, starim ulicama specifičnoga stila te brojnim crkvama. U 15. st. dobiva statut, čiji je rukopis sačuvan do danas. Iz tog se doba pamti kao vrlo živo i tranzitno središte sa Sudom inkvizicije za Istru u crkvi svetog Martina. Zanimljivo je da je to jedini grad u Istri koji nije bio zaražen kugom.
Zapadno od kaštela je palača Bettica. Južno od njega bila je lođa, gradsko trgovište nad kojim danas stoji palača Bradamante iz 13. st. te crkva sv. Marije Karmelske iz 17. st. U blizini palače sagrađena je crkva svetog Blaža, kojom dominira zvonik iz 19. st., najviši u Istri (62 m).

U crkvi je pohranjena zbirka sakralne umjetnosti s brojnim eksponatima od kojih su najvrjednija neraspadnuta tijela svetaca, poznata kao vodnjanske mumije. Riječ je, među ostalim, o relikvijama svetih Sebastijana, Marije Egipatske te najpotpunije očuvano tijelo svete Nikoloze iz 15. st. za koje se kaže da je najočuvaniji posmrtni ostatak u Europi.
Široko vodnjansko područje s bezbrojnim karakterističnim kažunima, izgrađenim u tehnici suhozida, koji su označavali vlasništvo, svjedok je milenija u kojem su se stanovnici bavili poljoprivredom, posebice maslinarstvom i vinogradarstvom kao osnovom vlastitog materijalnog blagostanja.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju