Momjan - Grožnjan - Pietrapelosa - Mirna

Grožnjan

Oduvijek vrlo živopisan, a danas i umjetnički, ovaj srednjovjekovni gradić ponosno nosi povijest koja izvire iz svakog njegovog kutka. Zadržao je konstrukciju i oblik nekadašnjeg življenja što nam približava njegovu svakodnevicu stoljećima unatrag.
Ne zaboravimo pritom da su prirodne ljepote koje nas danas oduševljavaju uz nedostatak tehnologije i dosadašnjih saznanja u prošlosti ostavljale na stanovništvo i putnike još snažniji dojam. Izazivale su (straho)poštovanje i divljenje te podizale vrijednost okruženju.

Mjesto, nekoć poznato kao kaštel, bilo je opasano debelim zidinama i imalo dvoja vrata, od kojih su sačuvana, Velika vrata, imala pokretni most. S veličanstvenog vidikovca na zidinama pogled seže do samog obzora.
Grožnjanska povijest počinje naseljavanjem Histra u unutrašnjosti Istre i podizanjem tipične gradine. Rimljani je osvajaju i pretvaraju u utvrdu, o čemu svjedoče natpisi, kovanice i mozaici. Prvo spominjanje utvrđenog grada seže u 11. st. i darovnicu akvilejskom patrijarhu. U dinamičnom srednjem vijeku Grožnjan se bori za svoj položaj. Smješten iznad rijeke Mirne, protežući se sve do Nove Vasi pored Brtonigle, bio je područje uz rimsku Flavijevsku cestu, s lukom Baštija na Mirni kojom je imao otvoren pristup moru i trgovini. Tako je u čarobnom trokutu između luke i Brtonigle stvorio dominantnu ulogu oslanjajući se na svoju gospodarsku moć, uvijek svjestan susjeda i njihovih namjera.

Vlasništvo nad njim se mijenjalo kao u većini gradića i posjeda tadašnje Istre: bivao je založen, prodan, dan kao jamstvo ratne odštete, gubljen i vraćan od svojih vlasnika. Bio je i dom kapetanata i mletačkih podestata, pod sudskom nadležnosti Pietrapelose i Venecije, uvijek dokazujući svoj značaj sve dok u 17. st. nakon epidemije kuge područje nije opustjelo. Vrijedi istaknuti da je svoj statut i zakonik imao već u 14. st. pod Mlečanima.

Radi obnove gospodarstva i poljoprivredne proizvodnje mletačka vlast provodila je kolonizaciju područja talijanskim obiteljima obrtnika iz Veneta i Furlanije te slavenskim obiteljima dajući im posebno povoljne uvjete kao stimulaciju. Ekonomski uspjesi kolonizacije odražavali su se i na razvitak gradića: usavršava se robna razmjena i trgovina, pojačava promet robom i ostvaruje populacijski rast.

Prikaz grožnjanske prošlosti upotpunjuju spomeničke vrijednosti gradskih vrata, crkvica iz 16. st. sv. Kuzme i Damjana sa sačuvanom preslicom, bez zvona. Katedrala, sagrađena u 14. st. u središtu mjesta, posvećena Majci Božjoj, danas je crkva svetih Vida i Modesta i Krescencije. Uz podestatsku palaču Spinotti važna je i venecijanska loža iz 16. st. u kojoj je zasjedao sud.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju