Momjan - Grožnjan - Pietrapelosa - Mirna

Mirna

Ovaj ukras u pejzažu daje mirnoću ljupkom istarskom krajoliku skrivajući tajnu o ulozi i moći koju je imao u prošlosti. Mirna je najduža istarska rijeka (32 kilometra); izvor joj je na Buzeštini, u dolini Kotli. Putujući prema moru prolazi buzetskom kotlinom i motovunskom dolinom ispod mosta Ponte Portona sve do ušća u more kod Antenala. Cijelim je tokom obogaćuju pritoci s obje strane. Njeno prvo spominjanje veže se uz simpatičnu legendu o Argonautima, grčkim moreplovcima koji su 1200. g. pr. Krista na crnomorskoj obali Male Azije oteli zlatno runo te morima, rijekama i podzemnim vodama došli do Mirne i nastanili se na obroncima. No, to je samo jedna od legendi koje Istri donose patinu nestvarnog.

                U antici se moglo ploviti današnjim ušćem Mirne, i to skelom koja je povezivala novigradsko područje s ovim prostorima. Naime, na samom ušću rijeke smjestio se Antenal gdje je u rimsko doba bila luka, a preko nje su vodili morski i cestovni putovi. Tu su mogli pristati i najveći brodovi. Bilo je to sve do srednjeg vijeka jedno od najvećih pristaništa na sjevernom Jadranu gdje je znalo biti privezano i 50-ak brodova pod različitim zastavama.

U razdoblju prometovanja Mirnom, uzvodno prema Ponte Portonu, u blizini značajnog fortifikacijskog objekta Sv. Juraj, nalazilo se i malo pristanište, čiji kameni blokovi za vezivanje brodova i danas postoje. Vjerojatno je ovdje bila i naplatna stanica za plovidbu rijekom, kao i lučice Pešine i Nengon u blizini Nove Vasi, koje su služile stanovništvu Brtonigle i Krasice za odvoz vina, ulja, žita, voća i drva nizvodno prema moru pa dalje do Trsta i Venecije. U potpunosti su iščeznule tijekom 19. st. Danas su prekrivene muljem i nanosima zemlje.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju