
- Sečovljanske solane - Dolina Dragonje
- Sv. Peter - Nova vas - Padna
- Pomjan - Park prirode Kraški rub - Socerb
- Črni Kal - Osp - Kubed
- Momjan - Grožnjan - Pietrapelosa - Mirna
- Baštija - Kostanjica - Parenzana
- Oprtalj - Završje - Livade - Zrenj
- Istarske toplice - Motovunska šuma - Višnjan
- Spilja mramornica - Feštinsko kraljevstvo - Jama baredine
- Limski zaljev - Kloštar - Kontija - Dvigrad
- Kanfanar - Bale - Palud - Vodnjan - Brijuni - Fažana
- Svetvinčenat - Tinjan - Pićan - Gračišće
- Belaj - Šumber - Kožljak - Paz
- Čepićko polje - Kršan - Boljunski kaštel - Lupoglav
- Plomin - Kvarnerski zaljev - Brseč
- Park prirode Učka - Mošćenice
Park prirode Učka - Mošćenice
Park prirode Učka
Naoko planina koja povezuje Istru s kontinentalnim dijelom zemlje. No ona je oduvijek puno više. Prirodno i povijesno. Blizina mora i reljef planine stvorili su ovdje klimu za posebnu i bogatu vegetaciju. Osim prirodnih ljepota, visokih vrhova, kanjona, raskošnih livada, 40 lokvi, 200 spilja, izvora vode i bogatih šuma, područje obiluje rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Na površini 160 četvornih kilometara s najvišim vrhom Vojak na 1.401 metar nadmorske visine nailazimo na 160 vrsta ptica, 249 vrsta leptira, od kojih su 163 noćna, 20 predstavnika vodozemaca i gmazova, 18 vrsta šišmiša i mnoge druge posebnosti faune. Ni flora nimalo ne zaostaje u izdašnosti sa svojim rijetkim i zaštićenim primjercima cvjetova i raznog bilja. Razotkrivaju se ovdje bogate šume bukve i graba te pošumljene crnike uz nezaobilazne nasade cijelih šuma nadaleko poznatog pitomog kestena.
Ovi tek nabrojani epiteti Učke samo su neke od dragocjenosti živog svijeta kojemu je pružila dom te tema za istraživanja i brigu javne ustanove koja skrbi o ovom parku prirode.
U malim ljudskim zajednicama život je ovdje započeo još prije 12.000 godina, krajem ledenog doba, kada je Jadran bio tek zaljev do otprilike razine današnjeg Zadra, a njegov sjeverni dio plodna nizina bogata zvijerima i raznom divljači. Podizanjem razine mora za oko 120 metara i stanovnici su se počeli penjati u više krajeve pa su se naseljavali u pećinama, danas najstarijim arheološkim nalazištima iz tog razdoblja u Hrvatskoj (kompleks Pupićine i Vele peći u Veloj dragi). Planinu su naseljavali Histri i Liburni kojima je ona bila i granica posjeda, prirodna brana mnogim naviranjima, ali i poprište sukoba. Kasniji razvoj stočarstva, obrade metala i trgovine stvarao je nove uvjete života. Mirno razdoblje pod Rimskim Carstvom ubrzo je prekinuto barbarskim napadima, što je dovelo do građenja utvrda i skloništa, a utvrđuju se i manji urbani centri koji će izrasti u srednjovjekovne komune, kao što su Brseč, Mošćenice, Lovran i Veprinac. U 10. st. Učka je predstavljala granicu između Hrvatskog Kraljevstva i Franačkog Carstva, a i kasnije je ovo područje bilo predmetom borbe i razgraničenja između mnogih država i feudalnih vladara koji su se smjenjivali na teritoriju Istre i Liburnije. Na izmaku srednjeg vijeka, u 15. st., u dijelove planinske Istre opustošene kugom migrira vlaško stanovništvo koje će kasnije postati poznato kao Ćići ili Istrorumunji. Donose svoj osobiti jezik i specifičnu pastirsku tradiciju te znatno pridonose razvoju ovdašnje kulture i načina života.
Austro-Ugarska unosi novu dimenziju, a razvoj turizma u priobalju prihvatio je Učku kao izletište. Tijekom Drugog svjetskog rata planina je služila kao sigurno skrovište, ali i poprište borbi. Nakon njega i u potrazi za poslom stanovništvo pretežno odlazi u grad. Sela ostaju poluprazna i nekad bogat život zamire. Tek u posljednje vrijeme na Učki oživljavaju turističke i etnografske manifestacije pa svojom atraktivnom ponudom vraćaju izgubljenu živost planini pozivajući iznova nove posjetitelje.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju