
- Sečovljanske solane - Dolina Dragonje
- Sv. Peter - Nova vas - Padna
- Pomjan - Park prirode Kraški rub - Socerb
- Črni Kal - Osp - Kubed
- Momjan - Grožnjan - Pietrapelosa - Mirna
- Baštija - Kostanjica - Parenzana
- Oprtalj - Završje - Livade - Zrenj
- Istarske toplice - Motovunska šuma - Višnjan
- Spilja mramornica - Feštinsko kraljevstvo - Jama baredine
- Limski zaljev - Kloštar - Kontija - Dvigrad
- Kanfanar - Bale - Palud - Vodnjan - Brijuni - Fažana
- Svetvinčenat - Tinjan - Pićan - Gračišće
- Belaj - Šumber - Kožljak - Paz
- Čepićko polje - Kršan - Boljunski kaštel - Lupoglav
- Plomin - Kvarnerski zaljev - Brseč
- Park prirode Učka - Mošćenice
Svetvinčenat - Tinjan - Pićan - Gračišće
Svetvinčenat
Uklopljen među velike hrastove šume, na visoravni između Barbana, Žminja, Dvigrada, Bala i Vodnjana, početak svoga života veže uz ravenske benediktince koji su se u 6. st. naselili na tom području bogatom drvom.
Mjesto nosi nekoliko naziva – Svetvinčenat, Savičenta, San Vincenti, s istim temeljem u imenu zaštitnika, mučenika sv. Vincenca i istoimenoj opatiji oko koje se razvio gradić. Vrijedni benediktinci su, pionirski prokrčivši šume, obrađivali crvenu zemlju, sagradili nastambu i crkvu, te tako privukli prve stanovnike. To je područje bilo, kao i danas, bez vodenih tokova, pa je opatija podignuta u blizini lokve koja je isušena tek nedavno. Dobilo je na važnosti i kao granica između triju biskupija: porečke, pulske i pićanske.
Često se spominje u dokumentima pa se tako u 10. st. utvrđuje vlast porečkih biskupa nad mjestom, u 12. st. papa potvrđuje crkvu sv. Vincenta da bi se početkom 14. st. navodilo i u Istarskom razvodu gdje se opisuje pohod povjerenstva po Istri radi uređenja granica. I danas se vide križevi kao oznake na velikom kamenju na granici župe.
U svojoj bogatoj povijesti mjesto je stalno mijenjalo vlasnike i uvjete posjedovanja pa je tako nakon više stoljeća bizantske, langobardske i franačke vlasti živjelo između porečkog biskupa i akvilejskog patrijarha te Goričkih grofova i obitelji Sergijevaca iz Pule, kasnije prozvanih Castropola. Obitelj Morosini u 15. st. završava obnovu kaštela te počinje preobrazba mjesta u renesansno naselje s trgom i cisternom u središtu, koji uz kaštel zatvaraju župna crkva i lođa te ostale javne zgrade. U konačnici kao miraz prelazi obitelji Grimani.
Razna razbojstva kvarila su odnos mjesta i okolnih sela, kao i austrijska vlast koja je privilegirala veleposjednike. Njihov povlašteni položaj potencirat će i u razdoblju između dva svjetska rata etničku nejednakost stanovništva.
Važni su spomenici kaštel Morosini-Grimani iz 13. st., župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije, trg s cisternom, crkvica sv. Vincenta na groblju s freskama iz 12. st. i crkvica sv. Katarine iz 15. st. s freskama s početka 18. st.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju