
- Sečovljanske solane - Dolina Dragonje
- Sv. Peter - Nova vas - Padna
- Pomjan - Park prirode Kraški rub - Socerb
- Črni Kal - Osp - Kubed
- Momjan - Grožnjan - Pietrapelosa - Mirna
- Baštija - Kostanjica - Parenzana
- Oprtalj - Završje - Livade - Zrenj
- Istarske toplice - Motovunska šuma - Višnjan
- Spilja mramornica - Feštinsko kraljevstvo - Jama baredine
- Limski zaljev - Kloštar - Kontija - Dvigrad
- Kanfanar - Bale - Palud - Vodnjan - Brijuni - Fažana
- Svetvinčenat - Tinjan - Pićan - Gračišće
- Belaj - Šumber - Kožljak - Paz
- Čepićko polje - Kršan - Boljunski kaštel - Lupoglav
- Plomin - Kvarnerski zaljev - Brseč
- Park prirode Učka - Mošćenice
Svetvinčenat - Tinjan - Pićan - Gračišće
Tinjan
Mjesna povijest počinje oko pradavne 1500. godine pr. Krista, o čemu svjedoči grobnica na brežuljku sv. Špete. U rimsko doba ovuda je prolazila cesta koja je spajala Poreč s Pazinom. Vjerojatno je kao nagrada područje Tinjana pripalo rimskom vojniku da bi mu današnji naziv nadjenuli Slaveni.
U srednjem mu vijeku sudbinu određuje – ženidba, kojom zajedno s pazinskim Kaštelom dospijeva u vlast Goričkih grofova. Dobro im je služio: tinjanska utvrda čuvala je često napadanu zapadnu granicu prema posjedima Akvilejskog patrijarhata, baš kao što je od 14. st. do dolaska Napoleona novim vlasnicima, carskoj obitelji Habsburg, branila vruću granicu Pazinske grofovije prema posjedima Venecije. Iako na granici, Tinjan nije bio obična utvrda, već se od 16. st. naziva gradom.
Bio je okružen jarkom preko kojeg su u grad vodila jedina vrata s pokretnim mostom. Imao je i ložu ispred koje je bio Stup srama. Glavna je ulica uglavnom bila nastanjena obrtnicima, stražarima i trgovcima. Malo ljudi zna da je u 15. st. izgrađen i podzemni dio Tinjana, koji je hodnicima povezivao sve važnije dijelove naselja.
Županski stol u Tinjanu svjedočanstvo je srednjovjekovne lokalne samouprave. Za njime su, pod hladovinom ladonja, župan i mjesno vijeće odlučivali o svim važnim pitanjima zajednice. Inače, uz Gračišće, u srednjem vijeku Tinjan pripada među najbogatija mjesta Istre.
Grad njeguje tradiciju kovačkog zanata, te redovno održava smotru kosira i ostalih proizvoda kovača iz cijele Istre. Poznat je i po brojnim suhozidnim kažunima, ali i neobičnosti njihova kvadratna oblika. U novije vrijeme posebno se promovira istarski pršut koji postaje zaštitni proizvod Tinjana.
Segmente bogate povijesti tumače ladonja sa županskim stolom, župna crkva sv. Šimuna i Jude apostola iz 18. st. i odvojeni zvonik visok 28 metara koji se po kruništu razlikuje od većine istarskih zvonika, što vizuru Tinjana čini posebnom. Crkvica Sv. Križa sagrađena krajem 13. st. je izvan mjesta, uz cestu. Ističemo i činjenicu da je Tinjan rodno mjesto znamenitog jezikoslovca i leksikografa Josipa Voltića, autora trojezičnog Ričoslovnika, objavljenog 1803. u Beču, ali i mjesto školovanja kasnije istarskog i tršćanskog biskupa Jurja Dobrile, rodom iz obližnjeg Ježenja.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju