- Gradišče – Kopar
- Podpeč – Zanigrad – Hrastovlje
- Slum – Roč – Hum
- Draguć – Paz – Gradinje – Gologorica
- Pićan – Gračišće – Lindar
- Pazin – Beram
- Oprtalj – Čirkoti – Rakotule
- Vižinada – Božje polje – Labinci
- Višnjan – Bačva – Poreč
- Sv. Lovreč – Kloštar
- Šorići – Dvigrad – Kanfanar
- Žminj – Svetvinčenat
- Bale – Batvači – Fažana – Pomer
- Bičići – Barban – Prodol
- Jasenovik – Nova Vas – Vranja
- Plomin – Brseč – Lovran
Šorići – Dvigrad – Kanfanar
Šorići
Sv. Marija Magdalena
Crkva sv. Marije Magdalene na području je nekadašnje dvigradske općine. Smještena je izvan naselja, u polju. Arhitektonski jednostavna, pripada najuobičajenijoj arhitektonskoj tipologiji u Istri, s istaknutom, polukružnom apsidom. Takvi tipovi sakralnih građevina u Istri se pojavljuju uglavnom u romaničkom razdoblju, ali se grade i kasnije.
Važnije su freske očuvane u unutrašnjosti: u apsidi, na trijumfalnom luku i dijelovima sjevernog i južnog zida uz svetište. Takav način oslikavanja samo svetišnog prostora gotovo da je uobičajen na dvigradskom području. Upotrebljava se od ranoromaničkih fresaka sv. Agate do kasnogotičkih prostora crkava sv. Marije od Lakuća i sv. Antuna kod Dvigrada. U konhi apside crkve u Šorićima scena je Krista na prijestolju okružena simbolima četvorice evanđelista. U apsidi, ispod Krista, niz je apostola. Sve ostale oslikane površine ispunjene su prikazima svetaca, slično kao i u Sv. Trojstvu u Labincima. S tim freskama spaja ih i jednostavni sustav bordura od običnih letvica te tretiranje prostornosti unutar okvira. Unutar scene prostor se naznačuje stupnjevanjem triju kvadrata, dok svetačke aureole prekrivaju gornju žutu letvicu. Tek se tim postupkom likovi prostorno ističu. Iako su njihove impostacije jednostavne, uz shematične nabore haljina koje u potpunosti prekrivaju noge, slikar je statičnost pokušao izbjeći položajima ruku i zakrenutošću glava svetaca. Njih prepoznajemo samo po atributima. Tako na južnome zidu raspoznajemo sv. Leonarda zbog karakterističnog atributa veriga i sv. Jurja na konju koji ubija zmaja. Freske možemo datirati u drugu četvrtinu 14. st. U likovima se očituje giottizam iz treće ruke, prerađen kroz riminešku stilizaciju. Giotteskna plastičnost potpuno se gubi, a stilizacija se rastače u zeleno oslikane sjene koje se najviše ističu u kolobarima oko očiju.
Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju
