Barban
Duboko u zaleđu istočne istarske obale, prije no što se zavojita cesta spusti u dolinu Raše, ranosrednjovjekovni gradić poziva na predah. Tijekom cijeloga srednjeg vijeka sve do austrijskog preuzimanja posjeda 1374. zbog njega su se sukobljavali pulski biskupi, akvilejski patrijarsi, moćni feudalci i pazinski kapetani. Unatoč tomu, mjesto je još od 1199. i župana Pribislava očuvalo svoje običaje i pravo da bira svog župana, suce i župnika. Imena iz povijesnih dokumenata, oblik samouprave (komun) sa županom na čelu, ali i brojni glagoljički grafiti svjedoče o hrvatskom stanovništvu, doseljenom već u 8. st.
Da bi se riješili stalni sukobi oko granica istarskih općina, njihovih feudalnih gospodara i Venecije, posebna je komisija 1275. godine obišla teritorije i sastavila dokument na hrvatskom (glagoljici), njemačkom i latinskom jeziku poznat kao Istarski razvod. U njemu se spominje da je 1025. izvršeno razgraničenje između Vodnjana, Gočana, Barbana i Svetvinčenta, što dokazuje kontinuitet Barbana kao stalnog, vjerojatno utvrđenog naselja.
Toponim Gradišće ili Gračišće ukazuje na to da se na tom predjelu u blizini groblja nalazilo prvobitno naselje. Nastalo je na položaju prapovijesne gradine, s pogledom na dolinu Raše. Stradalo je vjerojatno 1328. – 1330. u napadima ratobornog Sergia Castropole iz Pule, starog suparnika i pretendenta na barbanski teritorij, čije su pulske i baljanske trupe razorile ranosrednjovjekovne utvrde Gočan i Rogaticu.
Na području današnjeg grada nema tragova starijih od 14. st. stoga se može pretpostaviti da je kaštel podignut na novoj lokaciji. Iz njega se razvio gradić, duž pravilno raspoređenih ulica koje od središnjeg trga vode prema poljima, groblju i dolini Raše. Od kaštela pravokutnog oblika s četiri obrambene kule sačuvana je tek četverokutna kula, u kojoj je bio i zatvor. Sve do početka 20. st. stajala je uz gradsku ložu iz 1555. visoka kula sa zvoncem na vrhu. U 15. st. stanovnici podižu dvije male crkve: bratovštinsku crkvu sv. Jakova s freskama koje prikazuju Bogorodicu zaštitnicu s članovima bratovštine i legende o svecu, jedinstvene u našim krajevima, te kapelu sv. Antuna opata, također oslikanu freskama.
Izmučeni sukobima oko posjeda Barbanci se predaju 1516. Mlečanima, nadajući se očuvanju stoljetne samouprave i institucija. No, oni pak feud Barban s Rakljom prodaju 1535. godine venecijanskim plemićima Loredan koji ga drže sve do ukidanja feudalnih prava 1869.
Da bi u srednjovjekovnom kaštelu stvorio životne uvjete primjerenije venecijanskoj aristokraciji, upravitelj feuda kapetan Antonio Capelo 1606. na istočnom dijelu ruševine kaštela gradi unutarnje krilo feudalne palače s trijemom na kamenim stupovima. Taj je pothvat obilježio grbom svojih poslodavaca, svojim grbom i natpisom. Palača se reprezentativnim pročeljem s balkonom početkom 18. st. okreće prema trgu s fontikom i gradskom cisternom (1567.). Župna je crkva izgrađena i posvećena 1701. na mjestu starije iz 14. st. i dijela kaštela. Na temeljima kružne kule izgrađena je sakristija, a zvonik je 1585. nadograđen na četverokutnu kulu. Zapadno krilo kaštela srušeno je u 19. st. da bi na njemu nastao vrt palače.
Iako su ratni sukobi u 18. st. odavno završili, kapetan Antun Franković obnavlja gradske bedeme između četverokutne kule i zapadnih gradskih vrata, te daje izgraditi zapadna Vela vrata i istočna Mala vrata s nazubljenim kruništem.
Izvan središnjeg trga može se vidjeti kako su izgledale tradicionalne kuće iz 18. i 19. st. s baladurima, cisternama i gospodarskim građevinama u dvoru.
Ne propustite:
Crkve sv. Antuna i sv. Jakova oslikane freskama iz 15. st.
Crkvu sv. Martina u Bičićima s naslikanim Raspećem iz prve polovice 14. st.
U drugoj polovici kolovoza: Trku na prstenac, tradicionalnu vitešku igru iz 17. st., obnovljenu 1976.
