Pazin

Smješten u središnjoj Istri, grad je formalno središte Istarske županije. Iako nema tragova prapovijesne i antičke naseljenosti, moguće je da jezgra naselja nastaje i prije prvog pisanog spomena iz 983. godine.

Obiđemo li Castrum Pisinum ili pazinski Kaštel, taj predmet davnašnje carske darovnice porečkom biskupu, vidjet ćemo da je riječ o dobro branjenoj utvrdi smještenoj na litici ponora rijeke Pazinčice. Ipak, njen prvotni oblik nešto se razlikovao od današnjega. U literaturi je prva utvrda opisana kao izdužena građevina s dva kata uz koju je sagrađena kula i crkvica s malim zvonikom. Možda ga u tom obliku 1175. godine od porečkih biskupa preuzima njegov novi upravitelj Menhard od Schwarzenburga, ali o tome nema dovoljno podataka. Poznato je da je Menhardova kći Kaštel donijela u obitelj Goričkih grofova gdje ostaje do 1374. godine, kada ga preuzimaju novi gospodari – obitelj Habsburg.

Još od Menhardove vladavine Pazin je središte moćne Pazinske knežije koja je svojevremeno obuhvaćala cijelu središnju Istru, ali i područje od plominskog zaleđa, preko Ćićarije, sve do Trsta. U razdoblju njena procvata osnažuju se i gradići u okolici poput Trviža, Berma, Lindara, Pićna, Gračišća, čak do te mjere da je, primjerice, Gračišće u 15. st. po ekonomskoj moći prestiglo i sam Pazin.
Bez obzira na ekonomske pokazatelje, Pazin je bio izvrsno branjen, nije ga mogla osvojiti niti jaka mletačka vojska 1510. godine. Nekoliko desetaka godina kasnije Kaštel je temeljito preoblikovan i takvo je obličje u glavnini zadržao do danas.

Ali ne širi se tijekom povijesti samo Kaštel, raste i naselje uz njega. Isprva se grade kuće na samom hrptu Pazinske jame i odmah uz utvrdu. Svojim smještajem i oblikovanjem daju naslutiti da nisu imale samo stambenu, već i obrambenu funkciju. Južno od Kaštela formiran je drugi stambeni blok – Buraj. I danas se u ovom dijelu grada mogu prepoznati kuće iz 15. i 16. st. Dalje od Kaštela, prema istoku, podignuta je župna crkva sv. Nikole, uz koju je danas gradsko groblje, te je na tom potezu grupiran i treći stambeni blok koji pretežno čine kuće pučana i obrtnika. Iako je njihova gradnja počela u 15. st., uglavnom se raspoznaju one sagrađene 17. – 19. st.

Crkva sv. Nikole u dokumentima je prvi put spomenuta 1266. godine. Toj staroj jednobrodnoj građevini dograđen je sredinom 15. st. veliki gotički višekutni prezbiterij nadsvođen zvjezdastim rebrastim svodom koji je oko 1470. godine oslikao anonimni majstor iz kruga Jakoba Suntera, poznat i kao austrijski majstor Leonardo iz Brixena pod utjecajem likovnih predložaka Biblije pauperum iz 15. st. Te su freske jedan od najvrsnijih primjera zidnog slikarstva u Istri.
Ubrzo nakon pregradnje župne, počela se graditi i franjevačka crkva u razdoblju 1463. – 1477. godine, dok je samostan zgotovljen 1484. Izgled mu se, kao i važnost, mijenjao tijekom stoljeća. Ovdje danas obitavaju tek dva fratra, dok je nekada u sklopu samostana djelovala knjižnica, ljekarna, bolnica pa čak i kirurg.

U 17. st. Habsburgovci formalno napuštaju Pazin i prodaju Kaštel obitelji Montecuccoli iz Modene. Oni vladaju Pazinskom knežijom do njenog ukidanja 1848. godine, a u posjedu Kaštela ostaju do 1945. godine.
Nakon kratke francuske vlasti početkom 19. st. Pazin je preuzela Austrija i pretvorila ga u upravno središte Istre. U cijelom 19. st. grad je određen intenzivnom izgradnjom javnih građevina i povezivanjem željezničkim trasama. Mnoge od tih građevina stradale su u teškom bombardiranju 1943. godine pa je to razlog brojnim zelenim površinama koje danas raspoznajemo u urbanom tkivu. Kaštel je preživio i taj napad iz zraka te ga danas koriste Etnografski muzej, Muzej grada Pazina i Državni arhiv u Pazinu.

Posjetite:

Etnografski muzej Istre, Muzej grada Pazina i zidne slike u župnoj crkvi sv. Nikole u Pazinu.
Freske u crkvi sv. Marije na Škrilinah u Bermu nedaleko od Pazina.
Gračišće, i to u svibnju, na dan tradicionalnog natjecanja u sviranju usne harmonike Zasopimo na organić.

Zanimljivosti:

Pazin se spominje u romanu Julesa Vernea Mathias Sandorf. Glavni lik zatočen je u pazinskom Kaštelu te iz njega uspijeva pobjeći spuštajući se u Pazinsku jamu odakle rijekom ponornicom stiže do Limskog kanala.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju