Vrsar

Drevna rezidencija porečkih biskupa smjestila se na zapadnoj obali Istre, sjeverno od ulaza u Limski kanal.
Dobar položaj zaljeva pogodovao je razvoju antičke luke od koje su otkriveni ostaci lukobrana uz niz gospodarskih vila duž obale i na otoku Sv. Juraj. Iz kasne antike dopire njegovo ime castrum Ursariae, kada je naselje živjelo uz more podno brežuljka.

U nesigurnom srednjem vijeku život se ponovo organizira na vrhu brežuljka. U darovnici njemačkog cara Otona II. kojom 983. godine potvrđuje porečkim biskupima pravo na mnoge posjede u Istri spominje se vrsarski kaštel.
Vrsarski je feud biskupima donosio velike prihode, a njihov važan dio činila je prodaja soli i kamena. Kvalitetni vapnenac iz kamenoloma Montraker u blizini grada izvozio se od 14. do 18. st. u Veneciju, Kopar i Piran.
U ime biskupa kaštelom upravljaju njihovi advokati, lokalni feudalci, koji nerijetko uzurpiraju prava na posjed. U 13. st. se porečki građani, nezadovoljni nametnutom feudalnom jurisdikcijom biskupa nad Porečom, u više navrata nasilno obračunavaju s biskupom koji nalazi utočište u vrsarskom kaštelu. Prilikom napada 1258. godine kaštel je osvojen i uništen.

U 13. ga stoljeću obnavlja biskup Oton. Pravokutnog tlocrta s četverokutnim ugaonim kulama i unutarnjim dvorištem s cisternom, dodatno je bio branjen potezom zidina nazubljenog kruništa. Na istočnoj padini izvan zidina kaštela nalazila se romanička župna crkva iz 11. st., a crkva sv. Jurja na istoimenom otoku karakterističnog tlocrta s dvije apside nastaje još u predromanici. Uz obalu je u romanici izgrađena trobrodna bazilika sv. Marije od Mora, uz koju se nalazio benediktinski samostan.
Uz kaštel se, vjerojatno već od 11. st., počinje formirati naselje. Grad se postupno razvija podno zidina gdje su se smjestile siromašnije kuće. Prema kazivanju putopisca Prospera Petronija, skromno naselje nije bilo obuhvaćeno zidinama do početka 16. st. Tada vjerojatno nastaje potez zidina s dijelom očuvanim kružnim kulama i kuće renesansnih obilježja. Petronijev prikaz ilustrira izgled biskupske palače nakon barokne obnove početkom 17. st. te crkve sv. Martina iz 16. st.

Glavni je ulaz u grad u 17. st. bio na istočnoj strani, uz obnovljenu crkvu sv. Foške. Od pješačkih vrata sa stražarnicom na jugu ulica vodi do donjeg trga oko kojeg se nižu plemićke palače. Izvan vrata je u 17. st. na području romaničke župne crkve izgrađena zavjetna kapela sv. Antuna. Mletački Senat odlučuje preuzeti upravu nad kaštelom koji je krajem 18. st. postao leglo razbojnika te stoga 1778. godine ukida stoljetnu crkvenu grofoviju. Posjede preuzimaju plemićke obitelji iz Poreča, a kaštel postaje vlasništvo obitelji Vergotini. Grad se tijekom 19. st. spušta niz padine do morske obale i novog pristaništa. Župna crkva sv. Martina obnovljena je sredinom 19. st., ali je 1935. godine srušena da bi na njenom mjestu bila izgrađena nova. Najnovija građevina u kaštelu je 40 metara visoki zvonik izgrađen 1991. godine. Trokatni je barokni kaštel početkom 21. st. dobio još jednu etažu, zadržavši vjekovnu funkciju stambene rezidencije.

Posjetite:

Sakralnu zbirku u crkvi sv. Foške.
Limski kanal i pećinu u kojoj je boravio sv. Romuald, reformator benediktinskog reda
Park skulptura Dušana Džamonje na Valkaneli sjeverno od grada. Oko umjetnikove kuće s ateljeom, uklopljene u krajobraz, uređen je park u kojemu se mogu vidjeti njegove skulpture.
Casanovafest, festival ljubavi i erotike utemeljen na vijestima o boravku glasovitog mletačkog pustolova u Vrsaru 1743. i 1744. godine.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju