Oprtalj
Teško ćemo za Oprtalj, još jedan utvrđeni grad na brdu, pronaći atraktivan uvod. Koliko god je u razdoblju blagostanja bio primamljiv, toliko je sada neopravdano zanemaren pa će ga turističke ture po srednjovjekovnim gradićima željne atrakcija uglavnom zaobilaziti, iako se njegov razvoj ne razlikuje od ostalih gradova iste grupe.
I ovdje se uz nalaze prapovijesne keramike može zaključiti da se formira naselje na zaravnjenom brežuljku sa sjeverne strane doline rijeke Mirne. Život se nastavlja i u antici, a za njenu je kasnu fazu, na pragu srednjovjekovlja, logično pretpostaviti grupiranje stanovništva u utvrđenom zbjegu na lakše branjivoj uzvisini, a zatim i postupno prerastanje toga naselja u kaštel razvijenoga srednjovjekovlja.
Kao Castrum Portulense u pisanim se izvorima prvi put spominje 1102. godine kada njime formalno upravlja akvilejski patrijarh. Sačuvani građevinski fond iz tog razdoblja svodi se tek na ostatke obrambenih zidina i dijelove stare župne crkve sv. Jurja, vidljive u donjoj zoni sjevernoga zida.
Mlečani su Oprtalj zauzeli 1421. godine i uključili ga u obrambeni sustav svojih posjeda u Istri. Najdojmljivije svjedočanstvo učvršćivanja i proširivanja zidina svakako je kula gradskih vrata, ali jednako važna je i kvadratna kula podno zgrade župnog ureda, kasnije pretvorena u stambeni prostor. Unutar zidina podiže se loža nedaleko od ulaza u grad, fontik na središnjem trgu, a umjesto stare župne crkve počinje se graditi nova trobrodna s križno-rebrastim i zvjezdastim svodovima te dubokim poligonalnim svetištem čije će elemente ukrasiti potpisani kranjski klesari. Zanimljivost njihovih reljefa ne zaustavlja se na svetačkim prikazima. Prepoznat ćemo i one svjetovnije – viteza, šumskoga čovjeka, crnca. Crkva je posvećena 1526. godine, u vrijeme kada se u ostalim gradovima već odavno podižu renesansna zdanja pa je neobično oprtaljsko inzistiranje na zasadama već prevladanog stila gotike. Niti deset godina kasnije uređuje se još jedna crkva, sv. Roka, a oslikava je Antun iz Padove ne znajući da će se u sljedećim stoljećima pretvoriti u mauzolej bogatih oprtaljskih obitelji.
Uz župnu je crkvu 1471. podignuta komunalna palača, a istu je godinu naveo majstor Klerigin III. iz Kopra kao vrijeme dovršetka svoga oslika u crkvi sv. Marije izvan grada, gdje uz njega rade još tri druga slikara. Neobično je vidjeti broj uz ime nekog majstora, navikli smo na takvu nomenklaturu samo kod plemstva. Razlog tome je isto ime čak tri rodbinski povezana majstora iz Kopra koja djeluju na istom području.
Daljnji razvoj Oprtlja odredit će gradnja gradskih palača, ali i obzidavanje podgrađa. Posebno je dojmljivo podizanje dodatnog obrambenog sustava, a veličinu ovog zahvata možemo shvatiti ako pogledamo bastion na ulazu u Oprtalj.
Novi zamah na javnim građevinama Oprtalj će doživjeti tek u 18. st. Tada se obnavlja pročelje župne crkve, dovršava zvonik, pregrađuju gradska vrata, a na potezu obrambenih zidina gradi monumentalna palača Milossa. Godine 1765. sagrađena je na mjestu starije nova gradska loža, barokna i najljepša u Istri.
U okolici se u kasnom 19. st. grade historicističke vile, poput kuće Timeus pokraj škole ili kuće Corazza u Livadama. Sljedeći značajniji znakovi želje za stanovanjem u Oprtlju iščitavaju se tek posljednjih godina u obliku sporadičnih obnova povijesnih objekata šarolike uspješnosti.
Posjetite:
Mjesto Čepić i obližnju veliku trobrodnu gotičku crkvu Gospe Snježne te mjesto Zrenj.
Zanimljivosti:
Veliki reljef lava sv. Marka danas izložen u baroknoj loži pred gradskim vratima nalazio se na komunalnoj palači porušenoj sredinom 20. st. Neobična antropomorfna njuška otkriva nam da su i njega klesali udomaćeni majstori iz Kranjske. Još ranije, u drugoj polovici 19. st., porušene su dvije crkvice na trgu, Sv. Marija Mala i Sv. Marija Magdalena. Potonja uz komunalnu palaču, a Marija Mala iza župne crkve, što znači da su svojedobno na malome središnjem trgu bile čak tri crkvene građevine.
