Novigrad
Na zapadnoj obali Istre, uz ušće rijeke Mirne, smjestio se Novigrad, centar franačke uprave u Istri.
I ovaj je maleni poluotok bio naseljen u prapovijesti. U antici se na širem području podižu ladanjske vile – imućno latinsko stanovništvo znalo je prepoznati pogodna mjesta za gradnju svojih bogatih kuća za odmor. No, taj položaj je u vrijeme rata bio i strateški važan, pa se u nemirnom kasnoantičkom razdoblju oko jedne od tih vila počeo graditi castrum. Vojna utvrda je prerasla u grad, a grad se povećavao. Kao Neapolis spominje se već 599. godine, i to u papinskom pismu.
Pretpostavlja se da je već tada bio centar Novigradske biskupije, iako za to nema čvrstog uporišta. Vrlo je vjerojatno da se u 6. st. gradi crkva koja čuva moći sv. Pelagija, gradskog sveca, uz koju je bilo groblje. Prvi dokumentirani biskup živio je puno kasnije. Zvao se Mauricije, a biskup Novigrada, tada zvanog Civitas Nova, postaje krajem 8. st. Njegovo ime ne moramo tražiti po knjigama. Dovoljno je da razgledamo ciborij u Novigradskom lapidariju i pročitamo natpis na vrhu stranica gdje ćemo među uklesanim riječima prepoznati MAURICIUS EPISCOP(US). Spominje se kao naručitelj upravo ovog ciborija koji se izvorno nalazio iznad krsnog zdenca u kasnije srušenoj krstionici novigradske katedrale.
Činjenica da je Novigrad u 8. st. imao katedralu dovoljno govori o njegovoj važnosti.
Nekadašnja katedrala danas je župna crkva sv. Pelagija i Maksima, u povijesti ponešto izmijenjena. Sjeverni prozori srednjeg broda ove trobrodne bazilike iste su one kamene prozorske rešetke koje je gledao biskup Mauricije. Crkva je tada bila ispunjena obojanim kamenim namještajem, ulomci kojeg su danas u lapidarijima crkve i grada.
Stručnjaci se još uvijek spore je li srednjovjekovna kripta ispod svetišnog prostora nastala u vrijeme Mauricija ili je rezultat kasnije pregradnje iz 11. st., kada područjem vladaju bavarski plemići i akvilejski patrijarsi. Riječ je o jedinstvenom primjeru, jer to je jedina srednjovjekovna crkva s kriptom u Istri, usporediti je možemo tek s akvilejskom.
Već 1149. godine Novigrad na vjernost priseže Veneciji. Grade se nove obrambene zidine, moguće na mjestu starijih, od kojih je sačuvana tek kvadratična kula kod hotela na ulazu u povijesnu jezgru. Obnavljaju se u 15. st., dograđene su im i kružne kule. U gradu se istovremeno podiže dominikanski samostan s crkvom BDM od Karmela, a grade se i bogato ukrašene palače od kojih neke i danas prepoznajemo po gotičkim prozorima i ostalim detaljima.
Najpoznatija novigradska plemićka obitelj Rigo vjerojatno već tada obnaša važne gradske funkcije, no poznatiji su njeni graditeljski poduhvati kasnijeg datuma. Godine 1770. grade raskošnu gradsku palaču, a prije toga, 1750. godine, kasnobaroknu stanciju izvan grada, u Karpinjanu. Taj luksuzni stambeno-gospodarski kompleks sa zgradama razmještenima u obliku slova U može se pohvaliti raskošnom izvedbom unutrašnjosti sa štuko i slikanim dekoracijama. Cijeli poduhvat, iako ga vodi jedna obitelj, pokazuje moć Novigrada u 18. st. Ipak, blagostanje nije trajalo dugo. S padom Mlečana Novigrad dijeli sudbinu svih ostalih istarskih gradova.
Stotinu godina kasnije komuna prikuplja novac za gradnju novog gradskog pečata – zvonika župne crkve oblikovanog prema uzoru na onaj sv. Marka u Veneciji, jer Venecija još nije prestala biti uzorom.
Neobično je, stoga, nekoliko kilometara sjevernije uz more vidjeti sasvim drugačiji stil. Veliki samostan u Dajli s crkvom sv. Ivana Krstitelja iz druge polovine 18. st., benediktinski posjed još od početka 9. st., pregrađuje se 1839. godine prema nacrtu francuskog arhitekta Le Terriera de Manetota. Taj specifični francuski klasicizam jedinstven je na istarskom području, ali i prije ove intervencije podizanja kapelanove kuće nalik zatečenoj crkvi i središnje dvokatne palače, Dajla je morala biti impresivan kompleks. Samo zamisliti možemo kako je izgledao kada ga je u drugoj polovini 13. st. od novigradskih biskupa dobila koparska obitelj Sabini i nadogradila tako da nalikuje kaštelu. Nakon mnogih promjena gospodara tijekom povijesti kompleks se prije nekoliko godina s pravom vratio crkvi.
Posjetite:
Novigradski lapidarij, Galeriju Rigo.
Zanimljivosti:
Novigrad je bio središtem biskupije do 1831. godine. Na njenom su se čelu izmijenili mnogi biskupi i nemoguće ih je sve upamtiti. Na sreću, u župnoj se crkvi čuvaju portreti gotovo svih. Putujući slikar naslikao ih je početkom 18. st., a na svakom je napisano ime i vrijeme službovanja u Novigradu.
