Vodnjan
Nastanak grada može se pratiti tek od srednjeg vijeka, unatoč tragovima prapovijesne gradine na brdu kod crkve sv. Marije Traverse. Ime grada izvodi se iz latinskog vicus Atinianus spomenutog u pisanim izvorima 1150. Najstarija gradska crkva, sv. Jakova delle Trisiere, već je 1212. proglašena župnom. Nakon razdoblja pod upravom akvilejskog patrijarha i pulskog komuna u 13. i 14. st., grad 1331. prihvaća skrbništvo Venecije pod kojom postaje samostalna komuna i važno trgovačko središte. Bježeći iz kužne Pule u grad se sklanjaju venecijanski providuri.
Jezgra grada nastala je na predjelu od crkve sv. Jakova do romaničke crkve sv. Blaža, koja kasnije preuzima ulogu župne crkve. Atmosfera srednjovjekovnog grada doživljava se u labirintu uskih krivudavih ulica, zbijenih kuća skrovitih dvorišta i svođenih prolaza. Izvan jezgre izgrađen je oko 1300. kaštel okružen rovom s pomičnim mostom. Dvije su kule kaštela nadzirale prilaz sa sjevera i juga. Mada jezgra nije bila okružena zidinama, ulaz u povijesne kontrade Merceria, Forno grande, Portarol i Duomo, Callenuova, Pian i Sv. Katarina zatvarala su vrata. Kaštel je bio okružen javnim zgradama: skladištem ječma u sklopu kojeg su se nalazili gradska loža, arhiv i kancelarija rektora, te skladištem žita. Suvremeni gradski trg nastaje nakon rušenja kaštela 1808. Sjedištem općine postaje prvo barokna palača Bradamante na koju je postavljen kameni gradski grb, da bi 1911. bila izgrađena neogotička komunalna palača na mjestu fontika.
Stara župna crkva sv. Blaža uz koju se nalazilo groblje srušena je 1760. radi gradnje barokne trobrodne građevine. Zvonik uz nju, najviši u Istri (62 metra), izgrađen je u 19. st.
Grad se od kraja srednjeg vijeka postupno širi duž ulica Portarol i Forno grande te prema sjeveru uz ranobaroknu crkvu sv. Marije Karmelske prema crkvi sv. Martina. Bogatije kuće nose gotička, renesansna i barokna obilježja. Dok su prizemlja kuća prema ulici često služila javnoj namjeni (trgovine), u unutrašnjosti blokova smješteni su gospodarski objekti, cisterne s grbovima i krušne peći.
Brojne srednjovjekovne crkve (Sv. Katarina, Sv. Križ, Sv. Nedjelja, Sv. Antun, Sv. Rok), nekada na raskrižjima putova izvan grada, postupno se stapaju s gradskim tkivom.
U 19. st. Vodnjan je važno administrativno i gospodarsko središte južne Istre. Obitelj Sottocorona pokreće uzgoj dudovog svilca za proizvodnju svile, kroz grad prolazi željeznica, već se 1899. gradi električna centrala. Zahvaljujući razvijenoj poljoprivredi, a posebice uzgoju maslina, u 19. st. obnavlja se tradicionalan način života u karakterističnim stambeno-gospodarskim sklopovima stancijama. Povratak stoljetnoj tradiciji uzgoja maslina u novije je vrijeme doveo Vodnjan u vrh proizvođača izvrsnog maslinovog ulja.
Posjetite:
Sakralnu zbirku u župnoj crkvi sv. Blaža i neraspadnuta svetačka tijela.
Crkvu sv. Foške pokraj Batvača s romaničkim freskama.
Muzej grada Vodnjana u palači Bettica. U prizemlju je izložena manja zbirka kamenih spomenika iz arheoloških istraživanja u okolici Vodnjana, a na katu slike profanog sadržaja iz donacije G. Grezlera vodnjanskoj općini.
Zanimljivosti:
Prema natpisu ECCLESIA S. INQVISIT ISTRIAE na nadvratniku portala, u crkvi sv. Martina iz 15. st. nalazilo se sjedište inkvizicije za Istru.
Na pročelju palače na južnom uglu trga uklesan je natpis na vodnjanskom dijalektu iz 1448.: Tali-me-domanda-come-sto-che-mai-co-teto-del-be-che-ho.
Skladatelj Antonio Smareglia napisao je operu Istarska svadba inspiriran vodnjanskim životom i običajima.
