•  
•  
•  
•  
•  
•  
•  
•  

Pula

Grad bjegunaca, mitsko utočište Argonauta, stoljećima je pružao predah u plovidbi duž zapadne obale Istre. Bogatstvo spomenika i ljepota zaljeva mnogo su puta opisani u putopisima.
Krilaticu o tritisućljetnoj povijesti grada potvrđuju arheološki nalazi. Histarska je gradina nastala početkom 1. tisućljeća pr. Kr. u blizini izvora pitke vode. Ovalnog tlocrta, s ulicama koje se zrakasto spuštaju niz padine brežuljka, zacrtala je urbanističku osnovu grada. Rimska je vlast gradu dala status kolonije s velikim plodnim agerom koji se protezao od južnog rta Istre do Limskog i Raškog zaljeva. Zemljište je bilo podijeljeno na ortogonalnu mrežu u produžetku glavnih gradskih ulica, očuvanu do danas u pravcima putova i suhozida. S oko 4.000 stanovnika Pula je u to vrijeme najveći grad na poluotoku, a javne su zgrade opsluživale širu okolicu, plodni ager s brojnim manjim naseljima i rustičkim vilama. Monumentalna je Arena (69. – 81.), amfiteatar izvan gradskih zidina, mogla primiti do 23.000 gledatelja iz tadašnjega grada i njegove gusto napučene okolice, a dodatnu su zabavu pružala dva scenska kazališta. Manje unutar zidina, kojemu se prilazilo kroz Dvojna vrata, i veliko izvan zidina na padini Monte Zara. Od brojnih su gradskih vrata sačuvana najstarija, Herkulova, iz sredine 1. st. pr. Kr. i Slavoluk Sergijevaca podignut krajem istog stoljeća uz istočna vrata. Središte vjerskog i upravnog života bilo je na Forumu, gdje se i danas uzdiže hram Rome i Augusta (2. – 14.). U srednjem vijeku drugi je kapitolinski hram obuhvaćen građevinom komunalne palače. Uz Forum i duž gradskih ulica nizale su se raskošne kuće i javne građevine (kuća s mozaikom Kažnjavanje Dirke iz 3. st.), sazdane od kamena iz kamenoloma u Vinkuranu.

Proglašenjem kršćanstva službenom religijom Rimskog Carstva stvoreni su uvjeti za osnivanje biskupije u 5. st. Gradi se katedralni sklop s bazilikom Uznesenja Blažene Djevice Marije i crkvom gradskog zaštitnika sv. Tome, krstionicom i biskupskom palačom, te brojne crkve u gradu i okolici. Ravenski nadbiskup Maksimijan, rodom iz Istre, radi demonstracije moći Bizantskog Carstva daje sredinom 6. st. izgraditi veliku trobrodnu baziliku sv. Marije Formoze, bogato ukrašenu zlatnim mozaicima i štukaturama.

Sve do franačkog osvajanja Istre 788. godine Pula ostaje dijelom Bizantskog Carstva. Tijekom franačke uprave grad pokušava očuvati ager i samostalnost, dok u okolici nastaju brojni samostani podržavani od franačkih i njemačkih feudalaca. Obitelj Castropola koja se smatrala nasljednicima rimskih Sergija od 13. st. upravlja gradom u ime akvilejskog patrijarha. Tada na području Kapitolija nastaje komunalna palača, a u blizini Foruma samostan s crkvom sv. Franje. Godine 1331. grad prihvaća zaštitu Venecije čime gubi samostalnost. Polagano propadanje izazvano učestalim epidemijama kuge i malarije počinje u 15. st. Iz tog se vremena još može vidjeti poneka gotička i renesansna kuća, ukrašena klesanim prozorskim okvirima i skulpturom (reljefi četiriju vrlina u Ulici Sergijevaca). Veličanstvena bazilika sv. Marije Formoze je ruševna pa slavni arhitekt Sansovino daje nalog da se njeni mramorni stupovi otpreme u Veneciju. Danas tako stoji samo njena južna memorijalna kapela. Kada 1630. godine Serenissima naručuje od francuskog arhitekta Antoinea de Villea izgradnju utvrde na središnjem brežuljku, u gradu živi tek nekoliko desetaka stanovnika. Tadašnji putnici opisuju otužno stanje grada, nazivajući ga „gradom mrtvacom“. Tek se poneka kuća ukrašava baroknim balkonom, prozorom, portalom ili grbom, a biskup Botteri počinje 1712. rekonstrukciju pročelja katedrale (dovršena tek 1920-ih).

Grad se postupno budi za Napoleonovih Ilirskih pokrajina kada se ruše gradske zidine da bi se rastjerao kužni zrak, ali je ponovni uzlet počeo tek sredinom 19. st. Tada postaje glavna ratna luka austrijske mornarice s pomorskim Arsenalom. Pula se u potpunosti rekonstruira i pretvara u moderni europski grad, grade se nove četvrti s historicističkim i secesijskim vilama i stambenim zgradama, bolnica, kazalište, Marine Casino, Hidrografski institut sa zvjezdarnicom, uređuju se parkovi uz obalu i oko grada. Radi zaštite ratne luke i Arsenala osmišljen je obrambeni sustav utvrda i topničkih bitnica, ali taj impresivni graditeljski pothvat nije mogao spriječiti propast Monarhije. Unatoč teškom međuratnom razdoblju, u to je vrijeme izgrađeno nekoliko zgrada javne namjene (glavna pošta, kupalište Stoja, antituberkulozarij), izvrsnih primjera talijanske moderne arhitekture.