•  
•  
•  
•  
•  

Buje

Na vrhu brda u unutrašnjosti Istre smjestio se najveći grad njenog sjeverozapadnog dijela.
Arhitektura bujske gradine nije sačuvana, ali jesu mnogi ulomci onodobnog posuđa i oruđa. Oko gradinskog naselja u rimsko je doba sagrađeno nekoliko stambeno-gospodarskih sklopova, a najveći od njih je Sveti Elizej, odmah pokraj Buja.
Zaravnjeni vrh brda gradine ponovno se napučio u kasnoantičkom razdoblju kada se u njega sklanja lokalno stanovništvo, a taj refugij u srednjem vijeku prerasta u utvrđeno naselje.
U pisanim se dokumentima prvi put spominje 981. godine kao Castrum Bugle. Izgled srednjovjekovnog grada ne može se potkrijepiti materijalnim dokazima, ali središnja se crkva zasigurno nalazila ispod današnje župne crkve sv. Servula na glavnom povijesnom trgu.

Grad 1412. godine osvaja Venecija. Početak njene uprave obilježen je rušenjem gradskih zidina i starog zvonika. Međutim, ubrzo se zidine obnavljaju, pred gradom se podiže gradska lođa i novi zvonik, a na trgu se grade palače, od kojih je sačuvana ona oslikanog pročelja iz 1485. te nedaleko od lođe crkva Marije Milosrdnice. Na sjevernom zidu te crkve očuvan je prvotni, renesansni glavni portal iz 1497. s natpisom koji spominje donatora Pavla Račicu. Pripisuje se klesaru Mateju iz Pule. Uz ove najočitije primjere graditeljskog buma 15. st., značajna je i kula sv. Martina u zapadnom dijelu jezgre, rijetki sačuvani dio mletačkih zidina.
Unutar njih očuvani su uglavnom nizovi kuća renesanse i baroka. Preuređuje se crkva Marije Milosrdnice, uz nju se podiže zvonik i uređuje okoliš, barokizira se srednjovjekovna crkva sv. Ivana Evanđelista. Najveći zahvat gradnja je nove župne crkve.
Nakon rušenja prethodne, pravilno orijentirane trobrodne crkve, 1754. godine počinje gradnja nove. Promjena orijentacije zahtijevala je značajnija rušenja javnih zgrada na trgu. Preostao je samostojeći zvonik započet u kasnogotičkom, a dovršen u baroknom razdoblju, očuvana je i baza stupa za zastavu iz 17. st. te patricijska kuća na zapadnoj strani trga. Cijeli se zahvat ipak isplatio te se župna crkva sv. Servula svojom monumentalnošću, tlocrtnom dispozicijom, ali i inventarom prometnula u jedan od najznačajnijih spomenika kasnobaroknoga razdoblja u Istri.

U novome vijeku aktualizira se pitanje obrane. Južni dio podgrađa s crkvom Marije Milosrdnice utvrđuje se novim obrambenim prstenom, a ulaz u predziđe očuvan je ispod kuće u kojoj je smještena etnografska zbirka. Nizovi kuća u podgrađu nastajali su tijekom 19. i početkom 20. st., a među njima je i pokoja ranija klasicistička palača.
Buje su zadržale sliku utvrđenoga grada na uzvisini te se još uvijek u starome dijelu raspoznaju obličja srednjovjekovnog obrambenoga prstena, zidina i kula. Nažalost, nekad bogate gradske palače, ponos starih Buja, danas su većinom ruševine.