Buzet

U prapovijesti je put dolinom rijeke Mirne nadzirala gradina na mjestu kasnijeg grada. Naselje Piquentum ime duguje zajednici poluromaniziranih stanovnika iliro-keltskog podrijetla koja ovdje živi tijekom rimske vladavine.
U nesigurnim vremenima kasne antike i početkom srednjeg vijeka stanovništvo napušta nizinska naselja i povlači se na dobro branjena mjesta. Uz barbarizirano romansko stanovništvo, od početka 7. st. okolicu grada naseljavaju Slaveni.

Tijekom srednjeg vijeka Buzet je pratio sudbinu sjeverne Istre mijenjajući vladare: franačke kraljeve, njemačke feudalce, akvilejskog patrijarha (1102. – 1421.), Presvijetlu Republiku Veneciju (1421. – 1789.).
Na vrhovima brežuljka duž Mirne i na obroncima Ćićarije nastaje niz malih gradova (Rašpor, Vrh, Sovinjak, Draguć, Roč, Hum). Ograničen životni prostor opasan zidinama i dominantni položaj kaštela uvjetovao je njihov urbani razvoj. U to je vrijeme položena i urbana osnova Buzeta. Grad se pruža po hrptu brežuljka. Od ulaza na zapadnoj strani prema istoku, gdje se na stijeni u sklopu gradskih zidina uzdizala crkva zaštitnika grada sv. Jurja, pružaju se paralelne ulice uz koje se nižu kuće.

Nakon osvajanja akvilejskih posjeda Mlečani povezuju gradove sjeverne Istre u obrambeni sustav utvrda Rašporskog kapetanata. Preseljenjem sjedišta kapetanata u Buzet 1511. godine, a kasnije i uprave kontinentalnog dijela mletačkih posjeda u Istri te posebice nakon smirivanja vojnih sukoba u drugoj polovici 17. st., grad doživljava procvat. Unatoč srednjovjekovnoj osnovi, mnoštvo palača i kuća odaje dojam renesansnog i baroknog grada. Venecijanski kapetani, čiji grbovi i danas krase brojne gradske spomenike, poduzimaju opsežne javne zahvate. Rekonstruiraju se gradske zidine s Velim (1547.) i Malim vratima (1592.), uređuje se Mala šterna (1517. – 1522., 1568.), fontik.

Patriciji i imućnije gradsko stanovništvo podižu niz renesansnih i baroknih palača. Gradske crkve doživljavaju radikalne promjene. Na mjestu stare crkve sv. Jurja početkom 17. st. gradi se nova, u kojoj su pokapani rašporski kapetani. Župna crkva Uznesenja Marijina podignuta je krajem 18. st. na mjestu starije. Zvonik je izgrađen stoljeće kasnije, ali je sačuvano malo zvono iz 1514. s glagoljičkkim natpisom.

U posljednjim godinama Venecije 1789. godine kapetan M. Antonio Trevisan poduzima impresivan komunalni zahvat: gradi veliku javnu cisternu Velu šternu u stilu rokokoa.
Grad se otvara u 18. i 19. st. kada se na bedemima grade raskošne palače, a podno njih uređuju vrtovi i šetališta. Na Goričici nastaje mala jezgra oko posjeda obitelji Gravisi s kapelom sv. Ane iz 18. st., dok u predjelu uz manje naselje Sv. Ivan stoji crkva istog sveca iz 1634. godine. Ispod Velih vrata uz crkvu sv. Vida iz 15. st. nastaje groblje. Danas tih, pomalo pust grad iznenađuje posjetitelja bogatstvom arhitekture i spektakularnim pogledima prema stjenovitim obroncima Ćićarije.

Isprintaj stranicu Pošalji prijatelju