•  
•  
•  
•  
•  
•  

Umag

Smješten na vrhu zapadne obale Istre, posljednja je povijesna pomorska postaja prije prelaska sjevernog Jadrana.
Šira okolica prepuna je nalaza koji potvrđuju život prapovijesnog čovjeka. Nakon dolaska Rimljana obala se puni stambeno-gospodarskim vilama, a poluotok na kojem je danas Umag nije bio iznimka. I tu su otkriveni ostaci složenog antičkog kompleksa, i to upravo na glavnom trgu, Trgu slobode. Ostaci rezidencijalne zgrade te mnoštvo prostorija gospodarske namjene iščitani su kao dijelovi velike antičke uljare koja se opskrbljivala maslinama iz plodne okolice.

Kada se oko kompleksa razvija naselje, ne može se sa sigurnošću reći, ali sigurno prije 6. st. kada se Umag prvi put spominje u pisanim izvorima pod nazivom Humagum. O njegovoj ranosrednjovjekovnoj povijesti znamo vrlo malo, tek je nedavno otkrivena crkva s kraja 8. st. Bila je to jednobrodna građevina s tri upisane apside čiji ćemo tlocrt raspoznati na pločniku pokraj župne crkve. Vjerojatno je već tada grad bio utvrđen zidinama zbog napada s mora. Jedan od jačih dogodio se 876. godine kada su Umag poharali gusari neretljanskog kneza Domagoja. Je li tada oskvrnjena i crkva sv. Martina čiji su ostaci pronađeni na istoimenom trgu, nije poznato.

Mletačka uprava ulazi u Umag 1269. godine i od tada se grad ubrzano razvija. Obnavljaju se zidine i grade kvadratne kule. U jednoj od njih danas djeluje Muzej grada Umaga. Popularno je nazvana Biskupovom kulom, jer je u njoj, tvrdi tradicija, ljetovao tršćanski biskup. U Umagu se u stoljećima koja slijede grade nove kuće i palače pa vrijedi prošetati jugozapadnim dijelom starog grada i potražiti ostatke kasnogotičke i renesansne arhitekture u izvorno srednjovjekovnim ulicama.
Zbog ratnih razaranja i čestih epidemija kuge i malarije, grad je gotovo opustio pa se tijekom 16. i 17. st. planirano naseljavaju skupine Albanaca, Grka i Hrvata iz Bosne i Dalmacije. Na strašnu bolest vječito će podsjećati crkva sv. Roka, podignuta početkom 16. st. na ulazu u grad. Za brojnije se pučanstvo kasnije počinje graditi veća župna crkva, pri čemu je porušena manja troapsidalna građevina o kojoj je bilo riječi, zadržan je zvonik iz 17. st., dok je nova crkva dovršena 1760. godine i posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije. Ova jednobrodna svođena građevina s polukružnim svetištem i pobočnim nizom plitkih kapela poslužila je kao predložak za niz sličnih u Istri (Buzet, Buje, Grožnjan, Završje, Poreč, Tar). Razdoblje prosperiteta utjecalo je i na okolicu pa se tako u prvoj polovici 18. st. obitelj De Franceschi odlučuje kupiti stanciju u naselju Seget i pregraditi je u velik luksuzni stambeno-gospodarski kompleks. U ovom barokno-klasicističkom ladanjskom sklopu dominira palača kićenog antikizirajućeg pročelja dajući mu izgled dvorca. Sklop u kojem su bile i gospodarske zgrade, ali i obiteljska kapela, nadograđivao se pa je u 19. st. u stražnjem dvorištu podignuta zgrada uljare, a u prednjem je smješten toranj s prsobranima oblikovanima u duhu romantizma.

Devetnaesto stoljeće je donijelo promjene: porušen je vanjski obrambeni prsten koji je u 14. st. obuhvatio tada novi dio Umaga na kopnu – tzv. Borgo, u kojem su svojevremeno bile čak četiri crkve i dva samostana. Umag je u 19. st. dobio i lungomare. Preostale su gradske zidine danas uglavnom uklopljene u noviju stambenu arhitekturu koja se nemilosrdno i agresivno širi, najčešće bez osjećaja za ambijent i povijest.